Mada je u tematsku osnovu romana „Čarobni breg“ (1929) postavljena priÄa o bliskom istorijskom vremenu, predstavljena stvarnost u njemu ima viÅ¡e simboliÄan karakter. Razlog za takav stvaralaÄki odnos prema tzv. Istorijskoj stvarnosti sadržan je, najpre, u Äinjenici da se Tomas Man, kao romansijer, prema njenim Äinjenicama nije odnosio mimetiÄki. Bez obzira na naglaÅ¡enu uverljivost nekih od likova, kao i majstorski opisane, realistiÄki uverljive neke od scena, ovaj roman mogao bi se nazvati i nesižejnim, tako da je vrednost oblikovanog napora njegovog tvorca, viÅ¡e pohranjena u simboliÄkoj snazi. U intelektualnom i duhovnom gestu. U naporu da se, jezikom i stilom nerealistiÄke književnosti, prikaže celo jedno doba na izmaku.
Junaci
U sanatorijumu za plućne bolesti u Davosu naÅ¡lo se, simboliÄno, celokupno evropsko druÅ¡tvo onoga vremena. NeobiÄni junaci romana: madam Å oÅ¡a, HolanÄ‘anin Peperkorn, Nafta, Setembrini, doktor Berens i Krokovski, Hans kastorp – glavni junak, zapravo, simboliÄki reprezentuju druÅ¡tvene i intelektualne prilike koje su Evropu uvele u prvi veliki rat, a Äiji recidivi, van stranica ovog romana, traju i danas. „Čarobni breg“ tako reprezentuje tako „celu zapadnjaÄku politiÄku – moralnu dijalektiku“. Kao Å¡to internacionalno obznanjuje i piÅ¡Äeve moralne i politiÄke obzore – njegovu odanost idealima graÄ‘anskog, evropskog druÅ¡tva, potom i sluh za oblike, tada, savremenog života. Sa takvim pretpostavkama on je, samosvesno i gorljivo, Äesto ustajao u odbranu dostojanstva, slobode, demokratskih i graÄ‘anskih druÅ¡tvenih i civilizacijskih vrednosti.  Vidno je to u noveli „Mario i maÄ‘ioniÄar“ (1930) u kojoj se Man kao pisac znatno angažovao, a posebno u veoma znaÄenjski otvorenom, kuražnom „NemaÄkom govoru“ iz iste godine, u kome je predvideo kuda će rastući nacionalizam odvesti njegovu domovinu.
Pored ambicije da na jasan i umetniÄki funkcionalan naÄin u tekst romana unese one elemente koji se posredno, ali razumljivo odnose na aktuelna druÅ¡tveno politiÄka deÅ¡avanja, Tomas Man je u „Čarobnom bregu“ ocrtao portret Äitavog jednog doba na zalasku. Odnosno, veoma sugestivno, u zavrÅ¡nim scenama romana pokazao je da katastrofa rata, pre svega, umanjuje i briÅ¡e humane vrednosti, kao i da je njome zahvaćen osetljivi, delikatni pojedinac prva i najlakÅ¡a žrtva. A u sanatorijumu u Davosu, pisac je okupio upravo takve. ÄŒitav evropski duhovni horizont zahvaćen je ovom opsežnom romanesknom vivisekcijom.
Savest
Sve to ukazuje na Äinjenicu da Tomas Man nije bio nimalo udaljen od krupnih promena koje su se deÅ¡avale u njegovom dobu. On nije iskazivao jasne politiÄke ambicije, ali jeste jasnu politiÄku svest. Po tome kako je pristupao mnogim otvorenim temama svog vremena, posebno onim koje su dolazile iz sfere politiÄkih kretanja: afirmacija NacionalsocijalistiÄke partije, razvoj faÅ¡izma – može se zakljuÄiti da je Tomas Man želeo da se aktivno ukljuÄi u savremena idejna previranja. SliÄan po tome Lavu Tolstoju i on je ispisivao brojne stranice tekstova koji nisu bili eminentno fikcionalni, pa ni književni. Veliku radnu energiju koja je bila usmeravana izrazitom disciplinom, on je troÅ¡io i na tekstove Äisto politiÄkih istupa. MeÄ‘utim, u srećnim trenucima uspevao je da bude savest doba, koliko i da ide ispred njega. Roman „Čarobni breg“ upravo je svedok takvih nastojanja. U njemu su istorija i politika pozadina deÅ¡avanja. Do visoko postavljenog planinskog sanatorijuma samo dopiru vesti iz spoljnjeg sveta. UsredsreÄ‘ivani na vlastitu bolest, junaci romana život provode udaljeni, posvećeni kontemplaciji i poÅ¡teÄ‘eni promena kojima je evropsko druÅ¡tvo, na poÄetku dvadesetog veka, bilo uveliko zahvaćeno.
Da nije moguće biti iskljuÄen iz globalne situacije koju podstiÄu epohalni lomovi, pokazao je u ovom romanu Tomas Man. IzoÅ¡travajući, vremenom, sopstvene pretpostavke o umetnosti, istoriji, filozofiji pa i politici, Hans Kastorp, glavni junak, u zavrÅ¡nim deonicama romana juri u srediÅ¡te ratnog meteža. U snegu i blatu on dostiže najviÅ¡e saznanje – da je ljubav dovoljan zalog smisla i harmonije u životu. Toliko moćan da prevazilazi i ratnu kataklizmu. MeÄ‘utim, to odsudno saznanje nije moglo da preusmeri tok istorije i nastupajuće dogaÄ‘aje, te junak nestaje u metežu u koji je pohrlio.
I mada se njegovo vaspitanje duha, jer pisac je ovo delo napisao u tradiciji romana o vaspitanju, zavrÅ¡ilo i navrhunilo u situaciji u kojoj dalji život nije izvestan, izvesno je i trajno postalo snažno uverenje o vrednosti duhovnog i emotivnog potencijala u životu. Okolnost da je ono iskazano u sasvim ironiÄno osmiÅ¡ljenom kontekstu, upravo kazuje o smernicama, o snazi i intonaciji piÅ¡Äevog intelektualnog stava i stvaralaÄkog gesta.
Aksiomsko saznanje do kojeg je, u zavrÅ¡nici, doÅ¡ao glavni junak romana, nije mu tada bilo od naroÄite, praktiÄne koristi.
Bivajući okrenut krupnim promenama koje su se deÅ¡avale u druÅ¡tvenoj i politiÄkoj sferi, Tomas Man je u romanu „Čarobni breg“, dao simboliÄku, ali veoma uverljivu sliku jednog doba. Odnosno, pokazao je da nije nimalo ravnoduÅ¡an prema tekućoj stvarnosti, kao ni prema prelomnim dogaÄ‘ajima svoje epohe.
Mileta Aćimović – Ivkov
You must be logged in to post a comment Login