Neko je nekada rekao da kao deca proživimo ceo svoj život, koji, kako odrastamo, postaje samo bleda senka deÄijih sećanja na budućnost. I mada Danilo KiÅ¡ detinjstvo, ne bez razloga, naziva „ranim jadima“ rad sam da mislim da Äovek koji viÅ¡e nije dete ne može osetiti nikakvo zadovoljstvo u životu.
Legenda kaže da je da je Džon Lenon napisao „Lucy in the sky with diamonds“ – jednu iz niza svojih psihodeliÄnih pesama (Tomorrow never knows, Strawberry fields forever, Being for a benefit of Mr. Kite, I’m the Walrus) onog dana kada mu je sin Džulijen, vrativÅ¡i se iz Å¡kole pokazao svoj crtež za koji je rekao da je to njegova drugarica Lusi…koja se igra na nebu sa dijamantima.
Ako preskoÄimo poznatu priÄu da akrostih naslova pesme može da se Äita kao LSD, ova pesma stoji kao sjajan primer naÄina na koji su The Beatles realizovali svoj talenat a da toga, najverovatnije, nisu ni bili svesni. „Lucy…“ je  izuzetan primer nadrealistiÄke muziÄke vizije i shodno tome upotreba elektronskih instrumenata je bio logiÄan izbor za stvaranje zvuÄne kulise koja zajedno sa reÄima tvori pesmu koja kao, retko koja u istoriji ne samo rok muzike, sugestivno ovaploćuje svet deÄijih i inih snova.
Balansiranje na ivici sna i jave mnogo maÅ¡tovitije i dublje, a na prvi pogled i neprimetno, naznaÄeno je zahvatima koji odstupaju od od klasiÄnih reÅ¡enja primenjivanih pri komponovanju rok pesama. Tonalitet pesme se menja naizmeniÄnom upotrebom durskih i molskih harmonija, kao i modulacijom, a posle uvodnog dela koji je u troÄetvrtinskom, sledi refren u ÄetvoroÄetvrtinskom ritmu sa tim da je upotreba disonanci kompozitorski slobodna.
[vsw id=“ZqXmBy1_qOQ“ source=“youtube“ width=“485″ height=“404″ autoplay=“yes“]
Neka ovo ne bude shvaćeno kao puko insistiranje na tehniÄkim detaljima već kao pokuÅ¡aj racionalnog objaÅ¡njenja zaÅ¡to ova pesma zvuÄi toliko drugaÄije od drugih sa sliÄnom tematikama i namerama. Å to je najinteresantnije, sva je prilika da ova reÅ¡enja nisu primenjena svesno i proraÄunato već su proizaÅ¡la iz intuitivnog razumevanja odnosa izmeÄ‘u sadržine i forme.
Kao Å¡to je retko ko na filmu uhvatio deliće izgubljenih detinjstava kao Mihalkov u svom „Oblomovu“, kao Å¡to ostareli profesor na izmaku života u svojoj uobrazilji „posmatra“ scene iz svojih deÄijih i mladalaÄkih dana u „Divljim jagodama „ Ingmara Bergmana, kao Å¡to u krhotinama slomljenog ogledala, istoimenog filma Andreja Tarkovskog, nalazimo i deliće svakog pojedinaÄnog odrastanja tako i u Lenonovoj“ Lusi na nebu sa dijamantima“ možemo naći sebe kako, kao nekad, sa vodenim bojicama u ruci ispunjavamo beli list papira slikama iz svojih nevinih glava.
I tako…prava Lusi je već nekoliko godina na svom nebu sa dijamantima, Lenon je odavno u svojim poljima jagoda a ova pesma opstaje kao prustovski kolaÄić koji nas, Äesto nevoljne, vraća u one tanane predele duÅ¡e od koje tako uspeÅ¡no uspevamo da se udaljimo. Ako pogledamo oko sebe u sebi, možda ćemo videti drveće koje raste do neslućenih visina dodirujući nebo od marmelade na kojem postoji neko naÅ¡e davno ja koje sa smeÅ¡kom na licu vidi  devojku kaleidoskopskih oÄiju koja nestaje u zemlji Äuda.
Boban Savković
Lusi na nebu sa draguljima
Zamisli sebe u nekom Äamcu na reci,
sa nebom od marmelade i šumom od medenica
Neko te doziva, odazivaš se polako
Neka devojka kaleidoskopskih zenica.
.
Celofanski cvetovi, zeleni i žuti
izvijaju ti se nad glavom.
Potraži tu devojku sa suncem u oÄima
što je odlutala travom.
.
Lusi na nebu sa draguljima…
.
Pohitaj za njom do izvora kraj mosta
gde se svi smeÅ¡e i lelujaju meÄ‘’ cvećem
što raste kao da mu nikada nije dosta.
.
Novinski taksiji niÄu na obali,
radi tebe su tu.
Sedi pozadi sa glavom u oblacima
i nestaćeš u snu.
.
Lusi na nebu sa dragim kamenjem, u vozu na stanici,
gde su nosaÄi od plastelina sa maÅ¡nama od ogledala
i gde na izlazu iskrsava, kao na granici, kao znamenje
devojka kaleidoskopskih zenica,
Lusi na nebu i drago kamenje….
.
Džon Lenon 1967.
prepev: Dragoslav Andrić
Lucy in the sky with diamonds
Picture yourself in a boat on a river,
With tangerine trees and marmalade skies.
Somebody calls you, you answer quite slowly,
A girl with kaleidoscope eyes.Cellophane flowers of yellow and green,
Towering over your head.
Look for the girl with the sun in her eyes,
And she’s gone.Lucy in the sky with diamonds,
Lucy in the sky with diamonds,
Lucy in the sky with diamonds,
Ah… Ah…Follow her down to a bridge by a fountain,
Where rocking horse people eat marshmallow pies.
Everyone smiles as you drift past the flowers,
That grow so incredibly high.Newspaper taxis appear on the shore,
Waiting to take you away.
Climb in the back with your head in the clouds,
And you’re gone.Picture yourself on a train in a station,
With plasticine porters with looking glass ties.
Suddenly someone is there at the turnstile,
The girl with kaleidoscope eyes.John Lennon 1967
John Lennon loved wordplay and surrealism, and his son’s evocative phrase gave him a direction for the lyric. As John recalled in The Beatles Anthology: “The images were from Alice In Wonderland. It was Alice in the boat. She is buying an egg and it turns into Humpty Dumpty. The woman serving in the shop turns into a sheep, and the next minute they’re rowing in a rowing boat somewhere—and I was visualizing that. There was also the image of the female who would someday come save me—‘a girl with kaleidoscope eyes’ who came out of the sky.â€
You must be logged in to post a comment Login