Gaudama Sidarta – Buda je komadom crvene krede nacrtao krug i rekao :“ Kada se ljudi, iako nesvesni toga, trebaju ponovo sresti jednog dana, ma Å¡ta se do tada sa njima deÅ¡avalo i ma koliko im se dotadaÅ¡nji putevi razlikovali, neminovno će se naći unutar crvenog kruga“
Kao i na poÄetku „Samuraja“ ovom apokrifnom reÄenicom, iz navodno postojećeg BuÅ¡ido kodeksa, koju je sam napisao, Žan Pjer Melvil je u potpunosti objasnio ono Å¡to je prikazano u narednih, viÅ¡e od dva sata trajanja filma „Crveni krug“. A to je potpuna predodreÄ‘enost svih životnih dogaÄ‘anja.
JoÅ¡ je Lajbnic svojim drugim aksiomom dovoljnog razloga govorio o tome da dato stanje stvari sledi iz dovoljno prethodnih razloga, da su time sve istine dovoljno utemeljene, da ih takvim samo Bog može videti a da se ljudskom umu iste Äine kao sluÄajne. Elem, sve je u ovom filmu prikazano tako da se (do)kaže da su ljudski životi u potpunosti determinisani, da su svaki postupak i htenje samo jedni od nužnih  stvari koje vode do unapred predodreÄ‘enog raspleta dogaÄ‘aja.
Kada se kamen baci u vodu stvaraju se nizovi koncentriÄnih krugova. „Crveni krug“ paradoksalno poÄinje od poslednjeg koncentriÄnog kruga i vraća se ka navodnom inicijatoru dogaÄ‘aja kao konaÄnom rezultatu. Posledice postaju uzroci a uzrok postaje krajnja posledica. U skladu sa time, radnja filma poÄinje minucioznim prikazivanjem, samo naizgled potpuno nepovezanih dogaÄ‘aja, izlaskom Koreja (Alen Delon) iz zatvora, gde mu u noći pre izlaska zatvorski Äuvar! Izlaže mogućnost pljaÄkanja juvelirice sa vrhunskim obezbeÄ‘enjem, sprovoÄ‘enje Vogela (Äan Maria Volonte) u zatvor od strane policijskog inspektora Mateija (Andre Burvil), Korejevim lutanjem ulicama Marseja, Vogelovim bekstvom iz voza  i njihovim definitivnim spajanjem na putu koji vodi u Pariz, njegovim ulicama, noćnim barovima, njihovim liÄnim proÅ¡lostima i svetu koji živi svojim moralnim pravilima, ka Jensenu (Iv Montan), juvelirnici i konaÄnoj sudbini i potvrdi ,viÅ¡e puta izreÄenog stava u filmu, da na ovom svetu nema nevinih.
Postoji jedan, u nebrojenom nizu detalja u ovom filmu gde naizgled nebitan postupak odreÄ‘uje Äitav niz sledećih. Posle Vogelovog bekstva iz voza, Matei, pre nego Å¡to dopusti da voz nastavi svoj put, traži da mu se iz kupea donesu njegove stvari ali i Å¡eÅ¡ir begunca. Taj Å¡eÅ¡ir biva pokazan psima tragaÄima i u nastupajućoj poteri navodi Vogela da preÄ‘e reku upravo na mestu koje ga dovodi do parkiranog Korejevog automobila ispred restorana na putu za Paris, u koji je Korej uÅ¡ao, predomislivÅ¡i se kada ga je već proÅ¡ao ali se zaustavio i vratio. Niz sluÄajnih postupaka spaja njih dvojicu….
Tomas Man u ÄŒarobnom bregu radnju koncentriÅ¡e tako da deÅ¡avanja prvih tri sedmice od sedam godina Kastorpovog boravka na planini, zauzimaju trećinu romana. Vreme poÄinje da teÄe polako a zatim se, kao i u svim naÅ¡im životima, ubrzava. Tako i u ovom filmu, Melvil radnju poÄinje detaljnim prikazivanjem Korejevih poslednjih sati u zatvoru, izlasku iz istog, lutanju ulicama Marseja u iÅ¡Äekivanju otvaranja prodavnice automobila, Vogelovim sprovoÄ‘enjem do voza, smeÅ¡tanjem u kupe, svakim trenutkom bekstva i potere za njim….Kako dogaÄ‘aji teku, tako se i vreme ubrzava. Melvil svesno odbacuje dalje detaljno analiziranje postupaka, dogaÄ‘aji se ubrzavaju, u svesti gledaoca sve je jasno, sve je predodreÄ‘eno i neminovno se zavrÅ¡ava u crvenom krugu.
Posebna tema je moralni kodeks aktera kriminalnog miljea koje Melvil prikazuje u filmu. To je svet surovih pravila i ma koliko Korej inteligentno prosuÄ‘uje, poklanja (i stiÄe) poverenje „sluÄajnom“ saputniku i potonjem sauÄesniku, a zatim i bivÅ¡em policajcu i alkoholiÄaru, planira do u detalja pljaÄku,  ne može da izbegne, sa druge strane, niz postupaka koji vlasnika noćnog bara primorava da postane ono od Äega je Äitavo vreme bežao – policijski douÅ¡nik a Å¡to suÅ¡tinski odreÄ‘uje rasplet dogaÄ‘aja.
Melvilov oÄajniÄki i uzaludni krik protiv sveopÅ¡te predodreÄ‘enosti je lik Jensena, bivÅ¡eg policajca i vrsnog strelca a potonjeg hroniÄnog alkoholiÄara, koji pristaje na uÄešće u pljaÄkanju juvelirnice istovremeno ne želeći svoj deo, jer mu je Korej svojim poverenjem vratio veru u smisao postojanja. U hipnotiÄki režiranoj polusatnoj sceni pljaÄke, bez i jedne izgovorene reÄi i prateće muzike, gde prirodni zvuci samo potenciraju dramatiÄnost dogaÄ‘anja, postoji trenutak kada, umesto da sa viÅ¡e desetina metara udaljenosti puca sa već pripremljenog stalka, Jensen odbija to, uzima snajper u svoje, do tada drhtave alkoholiÄarske ruke i snagom svoga uverenja i životnom voljom pogaÄ‘a metu. Ali, to je samo jedan izuzetan trenutak, dovoljan da njegov život makar i na trenutak postane samo njegov izbor ali ne i da spreÄi pripremljenu koloteÄinu dogaÄ‘aja.
Sumorna je ovo Melvilova filozofija i nisam sklon tome da budem njen poklonik ali ono Å¡to moram bezrezervno da prihvatim je njegovo vrhunsko majstorstvo spajanja elemenata ameriÄkog noar filma sa tananim primesama evropskog shvatanja filma kao neÄega Å¡to je, ne retko, veće i od samoga života. Kao jedan od kreatora francuskog novog talasa u filmu, kao Äovek koji je suÅ¡tinski inspirisao Godara i Trifoa a zatim krenuo svojim autentiÄnim putem, Melvil je postao jedan od najznaÄajnih ne samo francuskih nego i evropskih reditelja. Crveni krug je srediÅ¡nji film triologije koju je uradio sa Alenom Delonom i  predstavlja sam vrh njihovog umetniÄkog i životnog angažovanja.
I tako…biće da te je, ÄitaoÄe, samo naizgled sluÄajni klik na neki link doveo do ovoga teksta; I ma Å¡ta ja radio u svome životu do ovih ispisanih reÄi, i ma Å¡ta ti radio u svome do ovih proÄitanih reÄi, ma koliko se naÅ¡i životi, interesovanja i htenja razlikovala, u ovom trenutku naÅ¡li smo se u naÅ¡em…samo naÅ¡em, privremenom, virtuelnim i ko zna kada pripremljenom crvenom krugu. Nema sluÄajnosti i i nema nevinosti…u ovom melvilovskom krugu iscrtanim  crvenom kredom.
Boban Savković
ostali tekstovi na „P.U.L.S.U“ o Žan Pjer Melvilu:
Samuraj ili studija o ljudskoj samoći i portret jednog mentalnog sloma
You must be logged in to post a comment Login