„UmetniÄko je ono delo u kojem ruka, glava i srce idu zajednoâ€, rekao je Džon Raskin. ÄŒini se da je Leonid Å ejka, jedan od najznaÄajnijih likovnih umetnika druge polovine dvadesetog veka sa ovog podruÄja, stvarao u skladu sa ovim postulatom. BaÅ¡ kao i Aleksandar Blok, Å ejka je smatrao da „umetnosti, kao ni životu, slabi nisu dorasliâ€. Sama imena Å ejkinih slika, poziv su na san, koÅ¡marni, trzav, ali san o istini sveta: „Soba s mapom vulkanske zoneâ€, „Inkubus alhemiÄara Faustaâ€, „Ostrvo Patamâ€, „Kameleonske igreâ€, „Vermerov krÄag ili mleko ikonaâ€, „SkladiÅ¡te  (Jedna knjiga prozne ostavÅ¡tine Danila KiÅ¡a zove se „SkladiÅ¡teâ€. IzmeÄ‘u KiÅ¡a i Å ejke postojala je srodnost dublja od krvne: srodnost dara).
Studiozno delo posvećeno Leonidu Å ejki, „Leonid Å ejka – apokaliptiÄar i interpretator†iz pera Dejana Äorića (Službeni glasnik) otkriva Å ejku – „slikara, vizionara, filozofa, estetiÄara, fotografa, arhitektu, pesnika i, nadasve, ezoterikaâ€. U monografiji Dejan Äorić analizira Å ejkin neuobiÄajeni razvojni put slikara: od ÄubriÅ¡ta, preko SkladiÅ¡ta, do – Zamka, „od sumorne poetike odbaÄenih predmeta moderne civilizacije, preko njihove revitalizacije posredstvom umetnosti do harmonije života, obavijenog atmosferom pobožne svetlozarnostiâ€. Na sveopÅ¡te otuÄ‘enje, agresiju tehnokratije i potroÅ¡aÄkog mentaliteta, simulakrum stvarnosti i opÅ¡ti besmisao, Å ejka je imao samo jedan odgovor – kreaciju.
Å ejka je roÄ‘en aprila 1932. u Beogradu, od oca Trofima VasiljeviÄa, strogog ukrajinskog oficira i srpskog generalÅ¡tabnog topografa, izbeglog u Srbiju nakon sloma carske Rusije. Å ejkina majka bila je blaga Katarina Zisić, koja je poticala iz ugledne valjevske cincarske porodice Zisijadis. Dve razliÄite roditeljske krvi slile su se u jednu i procvetale u jednu, stvaralaÄku. Å ejka uÄi rusku osnovnu Å¡kolu, potom gimnaziju i srednju tehniÄku Å¡kolu, da bi upisao Arhitektonski fakultet u Beogradu. Ovo je genetska predispozicija – naime, Å ejkina majka je veoma volela operu i uz nju je Å ejka muziku doživeo kao blisku, srodnu umetnost. Prirodno je da je posle toga izabrao arhitekturu, koju drugaÄije zovu – zaleÄ‘enom muzikom. No, slikar je već postojao u njemu. Od osamnaeste godine uÅ¡ao je u svet slikarstva i astronomije. Tvrdio je da je „zvezdano nebo takav prostor na kome misli mogu da slobodno lutajuâ€. No, pored umetnosti, prouÄavao je i atomistiku, biologiju, filozofiju, književnost, muziku. Smatrao je da nije potrebno naći sebe, već – doći do sebe.
Krajem Å¡ezdesetih godina dvadesetog veka, Leonid Å ejka bio je pokretaÄki duh i glavni teoretiÄar grupe Medijala, koja je okupljala izrazite pojedince, nudila drugaÄije stavove i mogućnost razliÄitih likovnih postupaka. Grupu Medijala Äinili su: Leonid Å ejka, Miro Glavurtić, Olja Ivanjicki, SiniÅ¡a Vuković, Dado Äurić, UroÅ¡ ToÅ¡ković, Kosta Bradić, Milić Stanković, Vladimir VeliÄković, Ljuba Popović, Svetozar Samurović, Milovan Vidak i Vladan Radovanović.
Ovo su godine i ljubavi izmeÄ‘u Å ejke i Olje Ivanjicki. O tom odnosu u knjizi razgovora „Oluja mozgovaâ€, (objavio vrÅ¡aÄki KOV), Olja Ivanjicki kaže: „U to vreme oboje smo bili studenti, nismo niÅ¡ta ni odluÄivali ni znali, svako je bio na svom fakultetu – on na arhitekturi, ja na vajarstvu. Koliko smo uticali jedno na drugo? Bilo je to paralelno isprobavanje na svim terenima, od muzike, literature, filozofije, arhitekture… Tek smo otkrivali mogućnosti i život. Uticali smo jedno na drugo tako Å¡to sam ja njega upućivala na renesansu, a on se nalazio u 20. veku, izmeÄ‘u Le Korbizjea i Arpa. Oni su mu bili uzori… „Ivanjicki dodaje da je Medijala morala da pronaÄ‘e neki putokaz izmeÄ‘u svih mogućih, zvaniÄnih puteva. „Mi smo, recimo, Dalija, uzeli za svog Älana iako on to nije znao. Smatrali smo da pripada misli koja je nama bliska. Te godine donele su lep rezultat, iako smo bili onemogućavani kao i svi napredni stvaraociâ€, seća se vremena Medijale Olja Ivanjicki.
Sam Å ejka uneo je sasvim novi duh u srpsko slikarstvo, fantastiku postnadrealizma, težnju ka integralnoj slici. ÄŒitavog života, Å ejka je eksperimentisao; bavio se „skupljanjem senki, osluÅ¡kivanjem Å¡koljki, premeravanjem odsjajaâ€, i zalagao se za slikarstvo koje bi integrisalo sve tekovine modernog doba.
Sa puta po SAD, gde je boravila godinu dana, Olja Ivanjicki je donela 1968. godine neÅ¡to sasvim novo – slikanje na telu, jednu od tvorevina hipi pokreta. Postoji fotografija snimljena na KosanÄićevom vencu, gde Å ejka slika zmaja na koži Olje Ivanjicki. Ivanjicki, Å ejka i pesnikinja Marija ÄŒudina, slikanjem na telu izražavali su potrebu da slikar postane deo slike koju stvara, da likovnoj umetnosti jednom i doslovno – pozajmi sebe.
Å ejka je svirao gitaru (joÅ¡ jedna analogija sa KiÅ¡om), muziku smatrao oblikom metafiziÄke molitve, koja nas, spajanjem manifestovanog i nemanifestovanog zvuka, dovodi u direktnu vezu sa božanskim kreativnim principom univerzuma. Ako je za ÄŒarlsa Simića Bog – kritiÄar, za Å ejku, on je bio muzikalni kreator svemira.
U svetu u kome je metastazirala materija u meri u kojoj je sada Äitav svet postao deponija, u kome je otpad prenaselio Äovekove snove, svesno i nesvesno, Å ejka je smatrao da se predmet mora spojiti sa ritualom i da je umetnost jedini putokaz u drugi, jedini stvarni, stvaralaÄki život. U trenutku kada je objavljena smrt morala, Å ejka je tvrdio da je slikarstvo „moralni Äin†i pisao: „Ovaj atelje svojim blistanjem pokazuje da se tu zbiva jedan sveÄani Äin, Äin slikanja. To je svetao Äas života, života ispunjenog, osmiÅ¡ljenog, stvaralaÄkog, meÄ‘u stvarima koje su ogledalo spokojstva i unutraÅ¡nje ravnotežeâ€.
Å ejkin odlazak takoÄ‘e nosi peÄat rituala i simbolike. Omiljeni Å ejkin slikar, uzor i uÄitelj, bio je Vermer van Delft, roÄ‘en 1632, taÄno tri stotine godina pre Å ejke. Petnaestog decembra 1970, u snežni, sivi dan, zauvek je otiÅ¡ao Leonid Å ejka, istog datuma kada i Vermer. Å ejkin atelje i dalje je simbol za tajnoviti „red i lepotu, raskoÅ¡, tiÅ¡inu i nasladuâ€, a u Traktatu o slikarstvu, on kaže: „Sada odlazeći poruÄujem svima koji ovo slede da nastave, ne bojeći se rizika. Slikanje je oblik molitveâ€.
Sanja Domazet
You must be logged in to post a comment Login